Kada mislimo na organsku hranu, mi mislimo na namirnice koje su uzgajane u kontrolisanoj sredini, na čistom zemljištu, bez pesticida i hemikalija, ali prva zabluda u koju lako upadamo jeste to što vrlo često proizvode organske proizvodnje retko možemo da prepoznamo na prvi pogled.
Dobrobiti organske hrane su višestruki, ali je veoma važno da budemo više informisani o tome kako da razlikujemo organske proizvode od onih koji su proizvedeni na konvencionalni način.
Ako kupujemo sezonsku hranu imamo veće šanse da kupimo hranu koja se ne gaji konvencionalnim metodama proizvodnje, ali ni to nije garancija. Sa druge strane, kako organski proizvodi imaju karakterističan ukus, miris i boju, pojedinci mogu biti sigurni da je proizvod organski tek pošto ga probaju.
Da li kada kupujete organsku hranu obraćate pažnju na to da li je na ambalaži istaknut znak “organski proizvod”?
Proizvod koji je proizveden u skladu sa standarima organske proizvodnje i zakonom mora da sadrži nacionalni znak, na vidiljivom mestu, sa jasnim natpisom.
Nacionalni znak garatuje da je proizvod prošao kroz proces kontole i sertfikacije u skladu sa strogim regulativama od strane sertifikacionog tela, koje opet kontroliše Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine.
Šta još organski prozvod mora da sadrži?
Pored nacionalnog znaka za obeležavanje organskih proizvoda, etiketa mora da sadrži podatke o entitetu koji je odgovoran za proizvod (proizvođač ili trgovac) i kod kontrolne organizacije koja je izvršila proces stručne kontrole i donela odluku o sertifikaciji.
Ovi podaci su obavezni elementi etikete, dok su EU logo za organski proizvod (uz navođenje porekla proizvoda) i sertifikacioni znak kontrolne organizacije neobavezni elementi etikete. Ukoliko prizvođač odluči da upotrebljava EU logo, u obavezi je da uz taj logo navede poreklo proizvoda.